Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Energetska neovisnost: Hrvatska E-mail
Autor Iva Zelenko   
Utorak, 16 Travanj 2013 20:19

Prema strategiji energetskog razvitka Hrvatske iz 2009. godine (NN 130/09) kao jedan od ciljeva energetske politike navodi se upotreba obnovljivih izvora energije, uz preuzimanje obveza iz ciljeva Europske unije „20-20-20“. Prema nekim istraživanjima, u 2008. godini Hrvatska je uvezla 52.3% energenata, a za 2030. godinu predviđen je uvoz od čak 72%. Nakon u potpunosti razvijenog plana za energetsku neovisnost Danske donosimo strategiju i predviđanja energetske neovisnosti Republike Hrvatske. S time da se u ovome članku ne ulazi pretjerano u ekonomski i socijalni efekat takvog pothvata, koji će biti razmotreni u sljedećim člancima.

Ovaj članak najvećim se djelom zasniva na studiji gospodina Gorana Krajačića (G. Krajačić, et al., Planning for a 100% independent energy system based on smart energy storage for integration of renewables and CO2 emissions reduction, Applied Thermal Engineering (2011), doi:10.1016/j.applthermaleng.2011.03.014) u kojoj je razvijena ideja o planiranju 100% neovisnog energetskog sustava koji se zasniva na pametnom skladištenju energije za integraciju obnovljivih izvora energije i smanjenju emisija CO2.

Hrvatska strategija bazirana je na mjerama koje bi trebale povećati udio obnovljivih izvora energije i distribuiranih izvora, povećati uštede energije i poboljšati energetsku učinkovitost. Takve mjere povećale bi sigurnost dobave energenata i smanjile emisije stakleničkih plinova. Obveze, preuzete iz ciljeva „20-20-20“, koje se nalaze u Strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske predviđaju da će Hrvatska do 2020. godine imati: udio od 20% obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji, upotrebu 10% udjela obnovljivih izvora energije u svim oblicima prijevoza, 20% smanjenje ukupne potrošnje energije (povećanje energetske učinkovitosti), te smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990. godinu.

Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske

Podaci o strateškom razvoju energetike u Hrvatskoj do 2020., odnosno 2030., godine preuzeti su iz knjige „Prilagodba i nadogradnja strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske“, izdane u listopadu 2008. godine, a naručene od strane Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Programa ujedinjenih naroda za razvitak (UNDP).

U Strategiji energetskog razvitka RH stoji: „Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka 5. stavka 3. Zakona o energiji (NN 68/2001), Hrvatski sabor je na sjednici od 19. ožujka 2002. donio Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 38/2002) - u daljnjem tekstu Strategija iz 2002. Prema Zakonu o energiji, Strategija energetskog razvoja temeljni je akt kojim se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvoj Republike Hrvatske, a donosi se za razdoblje od 10 godina. Strategija iz 2002. obradila je razdoblje do 2030. godine.“

Temeljna načela strategije su: sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost energetskog sustava i održivost energetskog razvoja; a u viziji strategije stoji kako će Hrvatska imati pouzdan i održiv energetski sektor, čiji će se razvoj temeljiti na iskorištavanju svih energetskih opcija za zadovoljavanje vlastitih potreba za energijom i za stvaranje dodatnih koristi za građane, u skladu s načelima okolišne, gospodarske i društvene odgovornosti.

Kao što je poznato, prema strategiji, udio obnovljivih izvora energije do 2020. godine trebao bi činiti 20% ukupne energetske potrošnje. Taj udio podijeljen je na tri energetska sektora, pa je tako u planu da bi u elektroenergetskoj potrošnji obnovljivi izvori činili 35%, 10% bi imali udjela u prijevozu, i 20% u sektoru grijanja i hlađenja. Navedenih 35% udjela u elektroenergetskom sektoru uključuje i velike hidroelektrane, za koje je predviđena i izgradnja novih ili porast snage u postojećim hidroelektranama u iznosu od 300 MW do 2020. godine. Kako bi se cilj od 35% udjela (proizvodnja od 10,7 TWh) dostigao u strategiji je, do 2020. godine, planirana izgradnja i: 1200 MW vjetroelektrana, 140 MW elektrana na biomasu, 100 MW malih hidroelektrana, 45 MW sunčevih elektrana, 40 MW termoelektrana na komunalni otpad, te 20 MW geotermalnih elektrana. U strategiji, osim toga, stoji kako „povećana uporaba obnovljivih izvora također podrazumijeva i male proizvodne jedinice smještene u blizini ili na mjestima potrošnje električne energije, koje se priključuju na distribucijsku mrežu. U tom je smislu potrebno omogućiti prihvat distribuiranih izvora i stvoriti tehničke uvjete za rad aktivnih distribucijskih mreža.“

Projekcija strukture obnovljivih izvora energije prema Nacrtu zelene knjige, 2008. godine

Tablica 1: Projekcija strukture obnovljivih izvora energije prema Nacrtu zelene knjige, 2008. godine

Rezerve prirodnog plina procijenjene su na  36,4361 Gm3, te bi, uz godišnju proizvodnju od 2,8472 Gm3, teoretski mogle biti potrošene u manje od 13 godina. Slična situacija procijenjena je i za rezerve nafte, koje su procijenjene na 11,4725 Mm3, uz godišnju proizvodnju od 815.000 tona. Važno je napomenuti kako su to samo hipotetska predviđanja jer će cijena fosilnih goriva rasti sukladno smanjenju rezervi, što će rezultirati smanjenjem potrošnje. Iz podataka o rezervama i proizvodnji fosilnih goriva, uz napomenu da ugljen u potpunosti uvozimo, možemo zaključiti kako je 100% neovisnost hrvatskog energetskog sustava gotovo u potpunosti ovisna o lokalnim obnovljivim izvorima energije, uz nužno povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje potrošnje energije.

Kada je riječ o potrošnji energije, u Strategiji stoje slijedeći ciljevi: „obuzdati porast ukupne potrošnje naftnih derivata (prosječna stopa porasta do 2020. godine iznositi će -0,2%), struktura primarne energije u ukupnoj potrošnji energije biti će raznolikija (zahvaljujući visokoj stopi porasta obnovljivih izvora i nuklearnoj energiji), udio nafte i prirodnog plina (fosilnih oblika energije sa čvrstom cjenovnom vezom) će se smanjiti sa 76% u 2006. na 61% u 2020. godini i udio domaćih izvora energije u ukupnoj potrošnji će se povećati za 8% (s 35% u 2006. godini na 43% u 2020. godini).“

Ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj prema Nacrtu zelene knjige, 2008. godine

Tablica 2: Ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj prema Nacrtu zelene knjige, 2008. godine

Kao i kod drugih zemalja koje razrađuju strategiju energetske neovisnosti, tako i u Hrvatskoj strategiji sektor prometa predstavlja jedan od najvećih problema. Iako je u ovom sektoru najteže postići zadane ciljeve, zbog smanjenja potrošnje energije u strategiji se predlaže donošenje paketa mjera energetske učinkovitosti koji uključuje: propisivanje strožih standarda za nova vozila, provedbu informacijskih kampanja o energetski učinkovitom ponašanju u prometu, planiranje i uspostavu učinkovitih prometnih sustava i poticanje projekata čišćeg prometa i kupovanje energetski učinkovitijih vozila. Prema studiji gospodina Krajačića, ukoliko Hrvatska želi postići potpunu energetsku neovisnost, u razdoblju nakon 2020. godine osobna vozila na fosilna goriva trebali bi biti svedeni na minimum, a upotreba električnih vozila i vozila na biodizel trebala bi progresivno rasti. Kamioni i autobusi bi u svojoj energetskoj potrošnji mogli imati 25% udjela dizel goriva, odnosno 4,75 TWh, dok bi dodatnih 5,4 TWh mogla upotrebljavati druga teška vozila koja se upotrebljavaju u industriji i poljoprivredi. Pretpostavlja se da će potrošnja goriva u zračnom prometu porasti za 50%, što bi iznosilo 3 TWh, te nije zamijenjena drugim oblicima goriva.


Analiza scenarija 100% neovisnog energetskog sustava Hrvatske primjenom modela EnergyPLAN

Za izradu studije gospodina Krajačića upotrijebljeni su računalni modeli EnergyPLAN i H2RES. Pomoću modela H2RES određena je satna proizvodnja vjetroagregata smještenih na jugu Hrvatske, uz mjerenja brzine vjetra preuzeta iz projekta AWSERCRO; isti model upotrijebljen je za prikaz distribucijske krivulje proizvodnje iz fotonaponskih sustava. Pomoću modela EnergyPLAN izrađene su analize scenarija značajne količine proizvodnje iz intermitentnih obnovljivih izvora energije, te su analizirani CHP sustavi uz značajnu interakciju između grijanja i isporuke električne energije. Prednost ovog računalnog programa je mogućnost upotrebe različitih odrednica i političkih strategija uz naglasak na isporuci toplinske i električne energije, uvozu i izvozu električne energije, višku proizvodnje električne energije i upotrebi različitih komponenata pri analizi elektroenergetskog sustava. Model EnergyPLAN upotrijebljen je i za simulaciju sustava 100% obnovljivih izvora energije na otoku Mljetu, o kojoj smo ranije pisali.

Cilj modeliranja i analiziranja 100% neovisnog energetskog sustava je učiniti taj sustav održivim i osigurati adekvatnu sigurnost energetske dobave i neovisnosti. Energetski sustavi planiraju se za razdoblja od 20 do 40 godina, stoga je određivanje budućih energetskih potreba i potražnji vrlo važan korak, koji bi u ovom slučaju trebao biti zadovoljen izvorima energije dostupnim na lokalnoj razini.

Scenarij 100% neovisnog energetskog sustava u Hrvatskoj, proračunat modelom EnergyPLAN, u obzir uzima samo trenutno dostupne i razvijene tehnologije, pa predstavlja samo dio mogućih alternativa. Neovisan sustav osmišljen je na način da je iskorišten sav mogući hidropotencijal i potencijal biomase, a značajan udio sunčevog toplinskog grijanja povezan je sa sustavom skladištenja topline. Također, toplinske pumpe sa odgovarajućim sustavom skladištenja zamijenile su tradicionalno zagrijavanje bojlera. Uz smanjenje kritičnog viška proizvodnje električne energije ugradnjom sustava za skladištenje, povećani su kapaciteti energije vjetra, a dodatna potreba za energijom riješena je povećanjem fotonaponskih sustava.

Modeliranjem su u obzir uzete dvije mogućnosti: tržišna mogućnost izvedena otvorenim sustavom sa 10GW međudjelovanja i tehnička mogućnost bazirana na zatvorenom sustavu bez mogućnosti međudjelovanja. Potražnja u tržišnom sustavu je veća s obzirom na mogućnost trgovanja električnom energijom na međunarodnim tržištima.

Ukupna potrošnja energije prema scenariju 100% neovisnog energetskog sustava

Slika 1: Ukupna potrošnja energije prema scenariju 100% neovisnog energetskog sustava

Proizvodnja električne energije prema izvorima u scenariju 100% neovisnog energetskog sustava

Slika 2: Proizvodnja električne energije prema izvorima u scenariju 100% neovisnog energetskog sustava

U tablicama 4 i 5 prikazana je ukupna potrošnja energije, emisije CO2 i moguće cijene ponuđenih mogućnosti strategija.

Ukupna potrošnja energije i emisije CO2 u 2020. godini

Tablica 3: Ukupna potrošnja energije i emisije CO2 u 2020. godini

Cijene 100% neovisnog energetskog sustava za različite modele optimizacije

Tablica 4: Cijene 100% neovisnog energetskog sustava za različite modele optimizacije

Uz pametnu upotrebu skladištenja energije Hrvatska bi mogla ostvariti visoki udio obnovljivih izvora energije, od čak 78.4%, u ukupnoj energetskoj potrošnji uz istovremeno smanjenje ovisnosti o uvoznim energentima na 20% u razdoblju nakon 2020. godine. Reverzibilne hidroelektrane najraširenija su metoda skladištenja jer smanjuju kritičan višak proizvodnje energije i povećavaju udio obnovljivih izvora energije, pa su odabrane i kod ovog modeliranja, uz dodatan prijedlog uvođenja sustava „vehicle to grid“, odnosno spajanja električnih vozila na elektroenergetsku mrežu kada nisu u uporabi. Pretpostavlja se da bi upotreba obnovljivih izvora uz sustave skladištenja mogla smanjiti emisije CO2 za 82%, odnosno 20Mt.

Opisano modeliranje prikazuje samo jednu mogućnost razvoja obnovljivih izvora energije, a iako potpuna neovisnost nije postignuta zbog različitih potreba za fosilnim gorivima u raznim sektorima, rezultati su obećavajući kada je riječ o smanjenju emisija i uvođenju značajnije količine obnovljivih izvora energije. Za postizanje potpune neovisnosti potrebno je reformiranje svih gospodarskih sektora, uvođenje značajnijih mjera ušteda energije i povećanje energetske učinkovitosti.


Obnovljivi izvori energije – potencijali, strateški ciljevi i prijedlog investiranja

Rezultati modeliranja u studiji gospodina Krajačića pokazuju kako je značajno iskorištavanje obnovljivih izvora energije moguće, stoga smatramo korisnim usporediti ciljeve za pojedine obnovljive izvore energije koji su zadani u Strategiji.

Tehnički kopneni potencijal energije vjetra procijenjen je na približno 10 TWh električne energije, što je oko 4.54 GW instalirane snage vjetroagregata, dok se tehnički morski potencijal procjenjuje na 12 TWh. Prema zadanim ciljevima Hrvatska bi se do 2020. godine, s procijenjenih 1.200 MW instalirane snage, po instaliranoj snazi vjetroelektrana na 1.000 stanovnika trebala približiti Španjolskoj u 2010. godini (348 kW/1.000 stanovnika).

Prirodni potencijal sunčeve energije na kopnenom dijelu Hrvatske, uz prosječnu dnevnu insolaciju od 3,6 kWh/m2, iznosi oko 74.300 TWh/god (267.500 PJ/god.), što je preko 800 puta više od potrošnje primarne energije u Hrvatskoj u 2000. godini. Prema ciljevima u Strategiji stanje za sunčeve toplinske sustave u Hrvatskoj do 2020. godine mora biti izjednačeno stanju Njemačke i Grčke gledano po stanovniku u 2010. godini (cilj 0.225 m2 po stanovniku), dok stanje za fotonaponske sustave mora biti izjednačeno stanju u Španjolskoj u 2010. godini (11,71 W po stanovniku) i Njemačkoj do 2030. godine (više od 45 W po stanovniku).

Tehnički iskoristivi vodni potencijal u RH procijenjen je na 12,45 TWh/god. Od tog potencijala u hidroelektranama se u 2010. godini koristilo 6,13 TWh/god ili 49,2%. Prema iskustvima iz drugih zemalja, sličnih topografskih i morfoloških karakteristika, može se računati da oko 10% ukupnog potencijala odlazi na potencijal malih vodotoka (oko 1 TWh/god). Strategijom se postavlja cilj od 270 GWh električne energije proizvedene u malim hidrolektranama do 2020. godine, odnosno 430 GWh u 2030. godini.

Ukupni geotermalni energetski potencijal iz već izrađenih bušotina u Hrvatskoj procjenjuje se na 203MJ/s (koristi li se toplinska energija do temperature od 50ºC) odnosno 320MJ/s (koristi li se do 25ºC). Uz potpunu razradu ležišta taj potencijal je 840MJ/s (odnosno 1170MJ/s). Srednjetemperaturni potencijal (voda temperature 120 do 170ºC) uz potpunu razradu ležišta iznosi 756MJ/s (odnosno 989MJ/s). Niskotemperaturni potencijal (voda temperature 65 do 96ºC uz potpunu razradu ležišta iznosi 74MJ/s (odnosno 130MJ/s). Geotermalna energija iz ovih ležišta može se iskorištavati za grijanje prostora, pripremu potrošne tople vode i za rekreaciju. Strateški ciljevi za geotermalnu energiju su: iskorištavanje srednjetemperaturnih ležišta, izrada pilot projekta geotermalne termoelektrane i gospodarske zone do 2011. godine, izgradnja ukupno 3 geotermalne elektrane s gospodarskim zonama do 2020. godine i utrostručenje uporabe unutarnje energije geotermalne vode za toplinske potrebe korisnika do 2020. godine.

Procjenjuje se da bi prema dostupnim površinama, šumskim ostacima i drvnoindustrijskim ostacima godišnja proizvodnja biomase u Hrvatskoj mogla iznositi od 1,0 do 1,2 milijuna m3. Strategijom se postavio cilj da će se u 2030. godini od ukupnog potencijala upotrebljavati čak 72% u energetske svrhe, te da će od 2010. godine do 2030. godine uporaba biomase kontinuirano rasti. Pod biogorivom se podrazumijevaju biodizel i bioetanol, čiji potencijal pri izradi strategije nije točno definiran, no postavljen je cilj za ostvarivanje godišnje domaće proizvodnje biogoriva iz zrna u iznosu od 340.231 tonu i dodatnih 3.800 tona iz otpadnog jestivog ulja do 2020. godine.

U Strategiji se zaključuje kako razvoj energenata, nužna zamjena postojeće energetske infrastrukture i izazovi s kojima će se energetski sektor susretati iziskuju znatne investicije koje javni sektor neće moći financirati vlastitim sredstvima. Upravo zbog toga ističe se nužnost poticanja privatnih, domaćih i inozemnih investicija u energetski sektor, te je strategijom stavljen zahtjev na državne institucije koje bi trebale koordinirano stvarati uvjete koji će privlačiti domaći i inozemni kapital kako bi sudjelovalo u realizaciji potrebnih ulaganja u energetski sektor. Istaknuto je kako će se programom provedbe strategije osigurati uklanjanje prepreka privatnom investiranju u energetski sektor radi ostvarenja ciljeva strategije i to naputcima za stvaranje jasnog, nedvosmislenog i stabilnog zakonskog okvira koji će biti poticajan za poduzimanje ovakve vrste ulaganja i koji će smanjivati stupanj neizvjesnosti s kojom se privatni ulagači suočavaju.

Nakon detaljnog prikazivanja strateških ciljeva donesenih prije tri godine i rezultata odlične studije koja bi trebala biti pokazatelj da Hrvatska ima mogućnosti ostvariti energetsku neovisnost, možemo zaključiti da sadašnje stanje hrvatske energetike daleko odskače od strategije osmišljene u nedavnoj prošlosti. Na implementaciji obnovljivih izvora energije, smanjenju emisija i povećanju energetske učinkovitosti radi se vrlo sporo i neučinkovito, a poticanja investicija kreće se upravo u suprotnom smjeru od onog zadanog u strategiji. Možemo samo zaključiti kako značajne mogućnosti za energetsku neovisnost iz dana u dan propadaju zbog lošeg provođenja strategije i zakonodavstva te naizgled slabe želje za ostvarivanjem tog cilja.

nastavlja se...

Tags:     energetska neovisnost      Hrvatska      razvoj      2020.      2030.      zelena knjiga      studija      strateški razvoj      energetski razvoj
Index članka
Energetska neovisnost: Hrvatska
Stranica 2
Stranica 3
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?