Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Razvoj vjetroelektrana u Istočnoj Europi i bivšem SSSR-u E-mail
Autor Leo Jerkić   
Utorak, 23 Studeni 2010 14:42

Prema IEA na području Istočne Europe (uz dodatak Baltičkih zemalja, svih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, te Cipar i Maltu) je u kolovozu ove godine bilo 30 projekata vjetroelektrana u razvoju kao dio mehanizma zajedničke realizacije (Annex 1 Kyoto Protokola) s ukupno instaliranom snagom od 1.280 MW. Najveći takav projekt je u Ukrajini i ima 300 MW.

Pošto je u istraživanju uzet veliki broj država, koje imaju potpuno različitu veličinu, broj stanovnika, ekonomiju i stupanj razvoja pregled potencijala u ovom članku će se odraditi po državama kako bi se mogao steći dojam do kojeg stupnja razvoja je stigla koja država i kakav je njen budući potencijal.

vjetroagregat

Potencijal, regulativa i budućnost regije

Cijelo područje Euroazije ima dobre potencijale za proizvodnju električne energije iz vjetra, ali stupanj razvoja varira od minimalnog odnosno nikakvog, pa do napretka koji bi se mogao mjeriti i sa državama Zapadne Europe. Nažalost još nisu napravljene osnovne procjene potencijala za neke zemlje bivšeg SSSR-a, koje su smještene u centralnoj Aziji. Trenutačno su glavni pokretači razvoja na ovom ogromnom području zemlje koje su ušle u Europsku Uniju, pošto one imaju obveze Europske Unije za proizvodnjom određene količine električne energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Tu se radi o Sloveniji, Litvi, Latviji, Estoniji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Postoji još jedan poticaj za sve zemlje potpisnice Kyoto protokola koji se zove mehanizam zajedničke realizacije. Prema Annexu 1 tog protokola svaka industrijalizirana zemlja može ulagati u projekte smanjivanja emisija štetnih plinova u nekoj drugoj državi kao alternativa smanjivanju svojih emisija štetnih plinova. Većina takvih projekata se fokusira na dva najveća tržišta, koja još nisu u Europskoj Uniji, Ukrajini i Rusiji.

Svjetski pregled energije vjetra (GWEO) i Međunarodna agencija za energiju (IEA) imaju scenarije za razvoj vjetroelektrana na ovom području. Prema GWEO teško je procijeniti, pogotovo u kratkom i srednjem roku, kako će se razvijati obnovljivi izvori, odnosno vjetroelektrane. Uočljivi napredak će se moći postići samo jakom političkom voljom i različitim poticajima za razvoj tehnologija vjetroelektrana. Ako takve volje ne bude, tržište će uglavnom stagnirati odnosno eventualno blago rasti.

Prema IEA stagnacija odnosno minimalni rast je referentni scenarij prema kojem će sa 215 MW godišnjih instaliranih vjetroelektrana u 2009. godini, 2015. biti 500 MW, a 2030. 750 MW. Prema tom scenariju bi do 2030. bilo instalirano 13 GW vjetroelektrana. To bi bio stvarno porazan rezultat s obzirom na potencijal cijele regije. Prosječni scenarij je puno manje crn, i prema njemu bi se godišnje instaliralo 2 GW 2020. i 8 GW 2030. godine. Ukupno bi 2020. bilo instalirano 12 GW, a 2030. 71 GW.

Napredni scenarij je još malo bolji i on procjenjuje 15,8 instaliranih GW do 2020., odnosno 4 GW u 2020. i 10 GW godišnje do 2030. Prema tom naprednome scenariju bi do 2030. više od 145.000 ljudi radilo u sektoru vjetra, dok bi u prosječnome scenariju 2030. bilo 121.500 radnih mjesta, a u stagnacijskom samo 8.500 ljudi zaposlenih u tom sektoru.

 


 

Pregled po državama

Pregled ćemo započeti sa državama koje su najudaljenije od Balkana, a to su Kazahstan, Turkmenistan, Azerbejdžan, Uzbekistan, Kirgistan, Gruzija, Armenija i Tadžikistan. Iako su te države potpuno različite po raspoloživim resursima i za vjetar i za fosilna goriva, jedina konstanta je da nijedna nije napravila nikakav plan razvoja vjetroelektrana. Tako da su te zemlje velika nepoznanica za razvoj tog obnovljivog izvora energija. Veća šansa za razvoj postoji kod Kirgistana, Gruzije i Tadžikistana pošto one imaju puno manje resursa fosilnog goriva.

Rusija je praktički ključna u količini razvoja zbog svog broja stanovnika i veličine. Tamo se samo oko 1% električne energije dobija iz obnovljivih izvora energije (ne uključujući velike hidroelektrane koje čine oko 21%). Vlada Rusije je nedavno procijenila da će im do 2020. trebati oko 186 GW novih elektrana, te su sukladno tome i postavili cilj od 4,5% proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora do tada. To bi značilo oko 22 GW obnovljivih, od čega bi trebalo biti oko 7 GW vjetroelektrana prema procjeni Ruske Asocijacije za Energiju Vjetra. Trenutačno u Rusiji ima instalirano samo 20 MW vjetroelektrana s tim da nijedna nije sagrađena nakon 2002. godine, ali postoji jedan demonstracijski projekt kraj Murmanska. Također je u različitim fazama razvoja projekata oko 1.700 MW vjetroelektrana.

Ukrajina kao druga najveća zemlja regije ima isto jako dobar potencijal vjetra. Ukrajina je imala cilj iz 1996. da do 2010. stigne do 200 MW instaliranih vjetroelektrana, ali je krajem 2009. bila samo na 94 MW. Procjenjuje se da bi 20-30% ukupne proizvodnje električne energije moglo doći iz energije vjetra, a srednjoročni cilj je instalirati oko 5.000 MW vjetroelektrana.

vjetroagregat

Baltičke zemlje su dosada instalirale više od 200 MW vjetroelektrana i to 142 MW u Estoniji, 91 MW u Litvi i 28 MW u Latviji. One imaju prilično veliki potencijal vjetra i to pogotovo na obalnim područjima. Inače, pošto su članice Europske Unije moraju do 2020. dostići ciljeve od 25% električne energije iz obnovljivih izvora za Estoniju, 23% za Litvu i 40% za Latviju.

Rumunjska kao članica Europske Unije mora dostići brojku od 24% do 2020., a 2009. je imala samo 14 MW vjetroelektrana. Ipak, tamo je broj projekata u razvoju impresivan, te država planira čak i do 3 GW do 2013. Iberdrola Renovables razvija u Rumunjskoj projekte ukupne snage 1.500 MW do 2017. godine, a Njemački RWE još dodatnih 350 MW.

Bugarska po ciljevima Europske Unije mora stići do 16% obnovljviih do 2020. Tamo je krajem 2009. bilo instalirano pristojnih 177 MW, a još je oko 1.000 MW bilo u različitim fazama razvoja, tako da se očekuje da bi Bugarska mogla dostići svoje ciljeve. Ukupni potencijal Bugarske se procjenjuje na 2,2-3,4 GW.


Crna Gora je odlučila na javnoj ponudi dati u zakup dva najbolja zemljišta u toj državi za gradnju vjetroelektrana. Radi se o mjestima Mošura i Krnovo koja su već našla svoje investitore, gdje će se ukupno izgraditi 96 MW vjetorelektrana. Ukupno su investicije vrijedne oko 150 milijuna eura, a dozvole se dobijaju na 20 godina. Time će oni riješiti probleme za dobivanje energije iz obnovljivih izvora. Ipak se očekuju i dodatne aktivnosti u tom sektoru zbog velikog potencijala vjetra u Crnoj Gori.

U Makedoniji se trenutačno planira jedna velika vjetroelektrana snage 200 MW, a nalazi se u regiji Štip na istoku Makedonije. Španjolski Inval je investitor tog projekta. Još se planira jedna vjetroelektrana od 150 MW u regiji oko Kruševa, a zbog dobrog potencijala i vrlo poticajnog zakonskog okvira (garantirana otkupna cijena energije na 20 godina) očekuje se značajan razvoj u sljedećim godinama.

U Srbiji dosada nije izgrađena nijedna vjetroelektrana ali se planira gradnja značajnog broja megavata u sljedećih par godina. Potencijala ima, mrežna infrastruktura postoji, a nedavno je ovo područje i zakonski regulirano sa dobrom otkupnom cijenom električne energije i garantiranim otkupom na 12 godina. Većina projekata se planira u Vojvodini u blizini Dunava, te na jugu Srbije u planinama. To su ujedno i najbolje regije po vjetropotencijalu u Srbiji. Očekuje se instaliranje značajnog broja vjetroelektrana u sljedećim godinama, pogotovo ako se pokaže da neće biti većih administrativnih zapreka – što većina developera u Srbiji i očekuje.

vjetroelektrana Ravne 1

Slovenija također nema nijednu izgrađenu vjetroelektranu, te se ne zna kada će i da li će se koja uskoro izgraditi. Zbog veličine države i relativno slabijeg potencijala vjetra, kao i brojnih turističkih sadržaja u planinama (skijališta) šanse za to su manje nego u drugim državama regije. Slovenija ionako većinu potreba za obnovljivim izvorima energije kani riješiti preko hidroelektrana i solarnih elektrana.

Bosna i Hercegovina je krenula u razvoj vjetroelektrana, četiri su u planu, a trenutačno je najbliža ostvarenju vjetrolektrana Mesihovina (trenutno u izgradnji) koja bi trebala imati snagu od 44-46 MW. Ona bi trebala biti izgrađena i u pogonu do 2013. godine. Također je uznapredovao razvoj vjetroelektrane Podveležje koja bi prve vjetroagregate trebala dobiti već 2011. godine (2 komada), no s ukupnom snagom od 46 MW bi trebala biti u funkciji godinu ili dvije poslije toga. Dinamika razvoja vjetroelektrana u BiH će većinom ovisiti od dvije velike elektroprivede, i to one iz Sarajeva i Mostara.

Hrvatska trenutačno ima izgrađeno i u pogonu nešto manje od 70 MW vjetroelektrana (VE Ravne 1, VE Trtar-Krtolin, VE Orlice i VE Vrataruša), iako je do sada planirano čak 360 MW vjetroelektrana. Nedavno je izgrađen VE ZD6 od 9,2 MW i trenutno se nalazi u testnom pogonu, a počela je i gradnja VE Crno Brdo (9 MW). Potencijal Hrvatske je daleko veći, ali nažalost zakonska regulativa još nije dovoljno dobra za brži razvoj vjetroelektrana, a postoje i problemi s administracijom i nedostatkom političke volje. Više o problemu vjetroelektrana u Hrvatskoj pročitajte u članku: http://www.vjetroelektrane.com/aktualno/198-zasto-u-hrvatskoj-nema-vjetroelektrana?start=1

Tags:
Index članka
Razvoj vjetroelektrana u Istočnoj Europi i bivšem SSSR-u
Pregled po drzavama
Pregled po drzavama #2
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?