Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Zašto nestalna proizvodnja električne energije iz vjetra nije veliki problem E-mail
Autor Leo Jerkić   
Nedjelja, 15 Svibanj 2011 22:32

U članku koji je napisao Chris Varrone iz Sjedinjenih Američkih Država, osnivač i predsjednik Riverview Consultinga i prijašnji glavni strateg za tehnologiju i razvoj u Vestasu, objašnjeno je laičkim rječnikom zašto način rada vjetroelektrana nije veliki problem za elektroenergetske mreže, te objašnjava da je cijena integracije vjetroelektrana u sustav samo 4 desetine centa po kWh.

Vjetar daje energiju:

Tržišta električne energije nagrađuju proizvođače na tri različita načina:

1. Energijom

2. Instaliranom snagom

3. Pratećim uslugama

Energija je jednostavna: kupac plaća za energiju, koja se mjeri u kWh. Analogija bi bila kao kad kupujemo sladoled na topli dan: prodavač je plaćen da zadovolji trenutačnu potrebu, i nema garancije da će se ijedna stranka vratiti sutra.

Instalirana snaga je isto jednostavna za shvatiti. Ako mi garantiraš u siječnju da ćeš i za vrijeme najtoplijeg danja u srpnju biti tu da mi prodaš sladoeld onda to ima neku vrijednost, i zbog toga dobiješ odvojeno (manje) plaćanje.

Na kraju postoji i tržište pratećih usluga koje je puno komplesknije. Ponuđači pratećih usluga su tu da pomognu kada električna mreža treba pomoć – da se osigura frekvencija ili napon, ili da tehnički parametri, kao što je faktor snage budu osigurani. To bi u analogiji sladoleda bilo kao da imate prijatelja koji bi išao za vama sa prijenosnim hladnjakom napunjenim sladoledom u slučaju da vam zatreba. Čak i ako ga nikad ne zatrebate morali biste ga platiti da uvijek bude spreman.

Vlasnici vjetroelektrana su uglavnom plaćeni samo za energiju, te u rijeđim slučajevima za usluge gdje energija vjetra jamči dio snage ili čak za prateće usluge. Ali u većini slučajeva je vrijednost snage vjetra niska, otprilike 10 do 20% od nazivne snage. Tako da recimo 100 MW vjetroelektrana vrijedi otrpilike kao 15 MW nuklearne energije kada se gleda sa stajališta vrijednosti snage.

S druge strane energija vjetra je vrijedna 100% energije iz nuklearne elektrane ili bilo koje drugoj elektrana na tržištu u datom trenutku; energija vjetra na tržištima koja gledaju dan unaprijed (s prognoziranjem) može vrijediti malo manje, ali i to se može poboljšati korištenjem razmjene energije ili korištenjem drugih resursa operatora vjetroelektrane (npr. ako vlasnik uz vjetroelektranu ima i elektranu na prirodni plin koja može pokriti nedostatak u predviđanju proizvodnje).

Time smo došli do prvog odgovora na pitanje zašto nestalnost rada nije problem, a taj je: vjetroelektranama se plaća samo za proizvedenu energiju, dok se elektranama na fosilna goriva plaća i za energiju i za snagu i za prateće usluge, te su tržišta energije već uzela u obzir probleme s nestalnosti proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana.


 

Da li tu postoje neki vanjski troškovi?

Analitičari bi nakon odgovora na prvo pitanje došli sa idejom da postoji jedan bitan vanjski trošak koji nastaje zbog činjenice da je rubni trošak proizvodnje iz vjetroelektrana skoro pa nula, jer vjetroagregati ne koriste gorivo. To znači da operatori vjetroelektrana uvijek mogu na tržištu trenutačno dati nižu cijenu od fosilnih goriva.

Uvijek. Razmislimo malo o tome: elektrana na fosilno gorivo radi i dođe oluja, poraste brzina vjetra i vjetroelektrane nude praktički besplatnu energiju. Fosilna goriva pak koštaju, pa će operator te elektrane prije smanjiti proizvodnju nego prodavati električnu energiju za kikiriki. Ali onda oluja prođe prije nego što je planirano – elektrana na fosilna goriva ponovno povećava proizvodnju. I tako cijele godine, gore – dolje, gore – dolje. To je rasipno, povećava potrebu za održavanjem i to je vanjski trošak kojim vjetroelektrane utječu na fosilna goriva.

Kružni rad elektrana na fosilna goriva je proučavan mnogo godina i općenito se ovakav problem naziva trošak „integracija vjetroelektrana“. Istraživač Michael Milligan u Državnom centru za tehnologiju vjetra je u jednom svom radu naveo četiri troška za integraciju vjetra:

1. Nepotrebna proizvodnja električne energije

2. Regulacija mogućeg dodatnog vršnog opterećenja

3. Regulacija dodatne snage

4. Veća količina kružnog rada

Više detalja možete naći na: http://apps1.eere.energy.gov/.

Laički rečeno bitno je da implicitni troškovi od svih ovih efekata mogu biti viđeni na tržištu pratećih usluga (tj. koliko košta operatora sustava da plati za rezervu). Ako postoji veća nesigurnost, onda će se naplatiti više za osiguranje rezerve.

Pitanje je koliko više? Studije su pokazale da je trošak integracije vjetroelektrana negdje između 3 i 5 dolara po MWh, odnosno oko četiri desetine centa po kWh.

To je sve, plaća se malo goriva i malo održavanja, što stvarno nije veliki problem.


 

Što ako bi vjetar davao 20% naših potreba za električnom energijom?

Postoje tvrdnje da kada se instalira 10 do 20% vjetroelektrana u sustav, isti se raspadne, te da za svaki MW instaliranih vjetroelektrana treba dodati još jedan MW elekrtana na fosilna goriva kao rezerva sustavu.  Naravno, i to je samo privid.

U SAD-u je trenutačno udio vjetroelektrana u proizvodnji električne energije samo 2%, s tim da se ne spominje da je udio vjetroelektrana u instaliranoj snazi u zadnje tri godine 35%. Činjenica je da u državama u Europi, ali i područjima u SAD-u ima udjela energije vjetra većih od 20% već sada (Iowa, Danska, Sjeverna Njemačka). Na nekim područjima kroz neko razdoblje taj postotak raste na 50 do 100%.

Da li u Europi postoje nestašice struje zbog oslonca na energiju vjetra? To nije ni blizu istine, sigurnost Europskih mreža je na zavidnom nivou. U stvari prema Jay Aptu, izvršnom direktoru Industrijskog centra za električnu energiju u Carnegie Mellonu, prosječni potrošač u Velikoj Britaniji godišnje nema struje 70 minuta, u Francuskoj 53, u Nizozemskoj 29, u Japanu 6, a u Singapuru samo 2 minute godišnje. U SAD-u na primjer, i bez puno vjetroelektrana u sustavu (samo 2%), taj broj iznosi 214 minuta.

Dakle u Europi operatori mreža mogu spojiti vjetroelektrana u velikim količinama. Da li su oni nadodali mnogo novih elektrana na plin? Nisu! Dapače, stručnjaci u Europi su rekli da ne znaju ni za jedan slučaj dodane elektrane na plin koja bi balansirala energiju iz vjetroelektrana, a to uključuje i Dansku i Sjevernu Njemačku. U sustavu ima dovoljno snage, na način da je sve pod kontrolom bez dodatnih izgradnji.

Šta će se dogoditi kada penetracija pređe 20-30% još se ne može reći, ali gosp. Peter Jorgensen, potpredsjesdnik u jednom od Danskih operatora mreža je rekao da se sustav balansira preko jakih interkonekcija, dobrih predviđanja vjetra i tržišnom razmjenom sa susjednim zemljama. Nitko još nije rekao da zemlja može cijelu godinu koristiti samo energiju vjetra, ali Danska planira do 2025. imati udio vjetroelektrana od 50%.

Dakle, ključ nije u tome da se radi rezerva za vjetroelektrane (taj koncept je jednostavno kriv) nego fleksibilnost cijelog sustava za sve vrste proizvodnje energije. Fleksibilnost možemo definirati preko četiri glavne stavke: 1.) predviđanje i raspoređivanje 2.) prijenos 3.) upravljanje potražnjom i 4.) spremanje energije.

Zaključak

Dakle, vidjeli smo da varijabilnost vjetra nije ništa o čemu bi se trebali pretjerano brinuti. Operatori mreže i tržište energije već sada znaju kako se nositi sa energijom, snagom i pratećim uslugama, i iako varijabilnost vjetra nije besplatna, trošak se mjerio već puno puta i uvijek je u okviru od oko pola centa po kWh.

Izvor: http://cleantechnica.com

Tags:     sjedinjene američke države      chris varrone      energija vjetra      snaga      električna energija      proizvodnja
Index članka
Zašto nestalna proizvodnja električne energije iz vjetra nije veliki problem
#2
#3
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?