Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Zašto graditi vjetroelektrane u Hrvatskoj? E-mail
Autor Diana Međimorec   
Utorak, 14 Rujan 2010 17:14

Ovaj tekst objavljen je povodom Okruglog stola o vjetroelektranama hrvatskog ogranka CIGRE, održanog u svibnju 2010. godine.

Vjetroelektrane su, kao rijetko koja tehnologija, uspjele uzburkati elektroenergetsku struku. Iako im se ne niječu pozitivni utjecaji, kao što su nepostojanje emisija tijekom rada i nepostojanje potrebe za gorivom, mnogo se češće spominju i ističu nedostaci vjetroelektrana. Osim tradicionalnih nedostataka koji se nabrajaju neovisno o dijelu svijeta (mala gustoća energije, mali faktor opterećenja, problemi s integracijom u EES, utjecaj na ptice, krajobraz, itd.), dodatno se potenciraju nedostaci vezani za specifične hrvatske prilike (vjetar u Hrvatskoj je „lošiji“ od onog na sjeveru Europe, hrvatski EES nema dovoljnih kapaciteta za regulaciju, zašto se potiču uvozne tehnologije, itd.). Cilj ovog članka jest dati drugačiji pogled na vjetroelektrane od trenutno uvriježenog u hrvatskim elektroenergetskim krugovima, te navesti argumente za daljnje promišljanje o potrebi izgradnje vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Vjetroelektrana ili vjetropark?

Za korištenje energije vjetra često se upotrebljava agro-hortikulturalno nazivlje pa se tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj način se i samom nomenklaturom pokušava reći da se ne radi o „pravim“ elektranama. Zato treba jasno reći, vjetroelektrana jest elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju električne energije koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko komponenata, uključujući vjetroagregate (turbina+generator), transformatorske stanice, kablove i vodove,te ostale pripadajuće objekte. Na taj način postiže se sustavnost nazivanja objekata za proizvodnju električne energije (hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i nedvojbeno se iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element krajobraznog ili poljoprivrednog karaktera.


Vjetroelektrana kao varijabilni izvor energije

Proizvodnja električne energije iz vjetroelektrane ovisi o brzini i karakteristikama vjetra na lokaciji. Nemoguće je upravljati vjetrom kao gorivom i „dozirati“ ga na željeni način kao što je moguće u termoelektranama ili akumulacijskim hidroelektranama. Međutim, karakteristike vjetra na nekoj lokaciji moguće je predvidjeti. Europske države već sada posvećuju značajnu pažnju predviđanju proizvodnje iz vjetroelektrana koja se temelji na vrlo naprednim matematičkim i meteorološkim modelima, te mjernim podacima s postojećih vjetroelektrana. HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. (HEP OPS) također ima sličan model, razvijen u suradnji s danskim RISO institutom, nazvan WPPT  (1), koji se trenutno koristi samo u manjoj mjeri. S povećanjem količine i kvalitete podataka o karakteristikama vjetra u Hrvatskoj, kao i detaljnim podacima o proizvodnji iz postojećih vjetroelektrana, model će davati sve pouzdanije rezultate i moći se koristiti kao legitiman alat u predviđanju proizvodnje od nekoliko sati do nekoliko dana unaprijed. Naravno, prognoza je to točnija što se radi o bližem vremenskom intervalu, tako da će predviđanje proizvodnje za sat unaprijed biti mnogo točnija od predviđanja jedan ili dva dana unaprijed. Prema (2) za jednu vjetroelektranu, prognoza proizvodnje jedan do dva sata unaprijed može imati razinu točnosti od 5-7% srednje pogreške (eng. mean absoulte error – MAE)  relativno instaliranoj snazi. Za prognozu jedan dan unaprijed, greška se povećava na 20%. Isti izvor navodi primjer iz Njemačke: pogreška u predviđanju proizvodnjeza dan unaprijed  iz jedne vjetroelektrane bila je 10-15% (eng. root mean square error-RMSE), ali agregiranjem podataka iz jednog kontrolnog područja smanjena je na 6-8%. Geografska raspršenost vjetroelektrana pritom doprinosi smanjenju prognostičkih pogrešaka.

Važno je napomenuti da je svaki elektroenergetski sustav i osmišljen na način da podnosi varijabilnost. Dosad se varijabilnost najčešće vezala za potrošnju električne energije, sa čim svi operatori sustava na svijetu već imaju znatnog iskustva. Uvođenje većeg postotka vjetroelektrana u elektroenergetske sustave doprinosi varijabilnosti sustava, međutim te je varijacije moguće predvidjeti i procijeniti uz zadovoljavajuću razinu pogreške. Očekuje se da će novi prognostički modeli, koji se i dalje usavršavaju, doprinijeti sve boljem i boljem predviđanju proizvodnjei dodatno smanjiti razinu pogrešaka.

Zaključno, varijabilnost izvora ne znači automatski i njegovu nepouzdanost. Jednako kao što operator ne može i ne treba predviđati uključivanje svakog pojedinog potrošača, tako i vjetroelektrane treba promatrati u okviru cjelokupnog sustava, ne kao izolirane objekte, već kao jednu od komponenti unutar EES-a. (3).

 


 

Što kad nema vjetra?

Vjetroelektrane ne proizvode električnu energiju kada je brzina vjetra ispod neke razine, uobičajeno 2-3 m/s ili u slučaju ekstremnih vjetrova s brzinama iznad 25-28m/s kada se isključuju da se ne bi oštetila oprema. To znači da umjesto njih treba raditi neka druga elektrana, koja treba biti u stanju pripravnosti za slučaj kada vjetroelektrane ne rade. Istraživanja (4) pokazuju da su kratkoročne promjene unutar sekundnih i minutnih intervala tijekom normalnog rada vjetroelektrane vrlo male. Konkretno, unutar sekundnog intervala one iznose 0,1% instalirane snage elektrane (za 100MW znači 0,1MW), unutar jedne minute manje od 1% (za 100MW znači 1 MW) , te 3-7% instalirane snage unutar perioda od jednog sata. To znači da promjene proizvodnje iz vjetroelektrane neće biti brze i iznenadne, nego relativno spore i čak unutar margine pogreške predviđanja promjene potrošnje. To također znači da za vjetroelektrane nije presudna sekundarna regulacija, odnosno elektrane koje će raditi u neoptimalnom načinu rada, već tercijarna regulacija (5). U slučaju rasta ili pada proizvodnje iz vjetroelektrane, ta će se promjena događati dovoljno sporo da dozvoli postupno uključivanje nove elektrane koja će zadovoljiti potrošnju.

Moguća je dakako pojava ekstremnih događaja, poput iznimno jakog nevremena ili oluje koja će utjecati na rad vjetroelektrana. Međutim, iz danskog primjera (2) vidljivo je da je u dosad najekstremnijem događaju nevremena bilo potrebno punih šest sati da se zaustavi oko 90% instalirane snage vjetroelektrana (2.000 MW). Taj primjer pokazuje da zaustavljanje vjetroelektrana, čak i u slučaju najekstremnijih meteoroloških uvjeta, nije toliko dramatičan događaj kao primjerice „ispadanje“ neke veće elektrane (npr. termoelektrane 200-300 MW) iz EES-a u mnogo kraćem vremenu.


Vjetroelektrane i emisije

Vjetroelektrane za svoj rad kao gorivo koriste energiju vjetra, pa se prema tome mogu smatrati izvorom energije koji ne emitira štetne stakleničke plinove tijekom svog rada. Ipak, kod ocjene razine emisija, struka preferira računanje emisija tijekom cijelog životnog ciklusa elektrane, što uključuje i proizvodnju materijala za izradu vjetroagregata i ostale pripadajuće opreme. Takvim računanjem se pokazuje da su vjetroelektrane još uvijek povoljnije od tradicionalnih elektrana na fosilna goriva, ali i od solarnih fotonaponskih elektrana (Slika 1).

Slika 1 – Emisije CO2 tijekom životnog ciklusa elektrana (6)

Vjetroelektrane također štede gorivo potrebno za proizvodnju električne energije iz elektrana na fosilna goriva. Ako se proizvede kWh iz vjetroelektrane, štedi se gorivo (plin, ugljen, nafta) za proizvodnju tog kWh u konvencionalnoj elektrani na fosilna goriva. Kao primjer, navodimo podatke za vjetroelektranu Trtar-Krtolin. VE Trtar Krtolin (11,2 MW) je do kraja 2009. proizvela 101.346 MWh električne energije, ekvivalent koji bi proizvelo: 121.615.200 kg mrkog ugljena ili 30.403.800 kg kamenog ugljena ili 22.296.120 kg zemnog plina ili 456 kg obogaćenog urana (7).

Ipak, neki izvori sugeriraju da vjetroelektrane ipak ne doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova zato što uzrokuju neekonomično i neoptimalno trošenje goriva u elektranama koje se koriste kao rezervne za slučaj da se vjetroelektrane zaustave. Istraživanja na tu temu napravljena u SAD-u i Velikoj Britaniji (2) pokazuju da zaista postoji taj efekt. Zbog rada elektrana u neoptimalnom režimu rada i u slučaju udjela vjetroelektrana od 20% u EES-u, vjetroelektrane uštede 93-96% emisija stakleničkih plinova iz konvencionalnih elektrana, a ne 100% kao što se obično pojednostavljeno računa. Ipak, smanjenje emisija je još uvijek jako veliko (93-96%!) (2), što umanjuje značaj argumenta neučinkovitosti korištenja goriva i posljedičnog povećanja emisija zbog toga.


Vjetroelektrane i spremnici energije

Varijabilnost vjetroelektrana često dovodi do govora o potrebi spremanja energije (eng. energy storage). Spremnici energije pritom bi služili za ublažavanje te varijabilnosti, odnosno kad „vjetar ne puše“. Međutim, spremanje energije nikad se ne kombinira s jednim energetskim izvorom, jer je najekonomičnije kada se koristi za maksmiranje koristi cjelokupnog EES-a (2).

U SAD-u je dosad instalirano oko 26GW vjetroelektrana, a u Europi 65GW i niti jedan sustav spremanja energije koji bi trebao „ublažiti“ varijabilnost proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana (2).

Vjetroelektrane i faktor opterećenja

Jedna od karakteristika vjetroelektrana koja se često spominje je nizak faktor opterećenja (eng. capacity factor), odnosno mali broj sati rada na punoj snazi (eng. full load hours). Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj vjetroelektrane imaju faktor opterećenja oko 25% (2.200h), dok u nekim europskim i svjetskim vjetroelektranama on iznosi i do 45% (4.000h) (2).

Jasno je da vjetroelektrane nikad neće doseći faktor opterećenja termoelektrana, jer je vjetroelektrana po svojoj prirodi drugačiji izvor od termoelektrane i ovisi o prirodnim uvjetima. Slična situacija vrijedi i za solarne elektrane i hidroelektrane, koje također ovise o prirodi. Istovremeno, vjetroelektrane imaju besplatno i neograničeno obnovljivo gorivo, za razliku od termoelektrana.

Pitanje niskog faktora opterećenja u konačnici se svodi na pitanje ekonomije, odnosno isplativosti takve proizvodnje električne energije. U slučaju visokih cijena fosilnih goriva u budućnosti, vjetroelektrane bi se mogle pokazati i kao ekonomičnije rješenje, jer su opterećene samo visinom investicije i praktično imaju zanemarive troškove rada i održavanja.


Vjetroelektrane i promjena načina razmišljanja i planiranja rada EES-a

Pojava svake nove tehnologije za proizvodnju električne energije povijesno je uvodila promjene u konceptu EES-a.  Sadašnji koncept elektroenergetskih sustava oslanja se na velike elektrane koje pomoću visokonaponskih vodova prenose električnu energiju do konačnih potrošača. Velika učinkovitost i koncentracija energije koju pružaju klasične termoelektrane i nuklearne elektrane dovela je do takvog koncepta.

Prve nuklearne elektrane dovele su do promjena u načinu dispečiranja u EES-u. One su najekonomičnije kad rade u baznom režimu i s konstantnom izlaznom snagom. To je dovelo do prilagođavanja dispečiranja elektrana u smislu da se nuklearna elektrana uvijek koristi u punoj snazi za pokrivanje baznog opterećenja.

Iako je takva promjena konceptualno dijametralno suprotna integraciji vjetroelektrana, suštinski se radi o sličnom načinu promjene koncepta razmišljanja i promjeni ustaljenih procedura u planiranju i radu EES-a. Sadašnje procedure napravljene su na temelju sadašnjeg koncepta velikih elektrana koncentriranih na nekoliko lokacija koje funkcioniraju kao kralježnica EES-a. Već male promjene u procedurama i načinu razmišljanja dovele bi do puno bolje kvalitete integracije vjetroelektrana u EES i mogućnosti prihvata veće količine takvih objekata. Jedna od takvih promjena mogla bi biti planiranje rada elektrana ne u satnim intervalima, već u intervalima od 5, 10 ili 15 minuta. Takve promjene u kombinaciji s meteorološkim modelima ne bi dovele samo do boljeg predviđanja rada vjetroelektrana, nego i cjelokupnog EES-a, jer bi i ostale elektrane mogle ekonomičnije koristiti svoje resurse i bolje se prilagođavati trenutnoj potrošnji, s potencijalno pozitivnim efektom i na potrebu sekundarne regulacije (5). Ovakve promjene mogu izazvati burne reakcije tradicionalno orijentirane struke navikle na ustaljene prakse. Također se postavlja i pitanje intekonekcija sa sustavima koji i dalje imaju satno planiranje. Ipak, koristi koje bi takvo planiranje moglo donijeti cjelokupnom EES-u  zaslužuje da se takav novi koncept i novi način razmišljanja barem razmotri.

Iako u Hrvatskoj još ne postoji praktično tržište električne energije niti tržište pomoćnih usluga, ono već sad u Europi i SAD-u ima zanimljiv utjecaj na ponašanje vjetroelektrana. Razvoj novih sofistiiciranijih i naprednijih vjetroagregata omogućuje vjetroelektranama rad u različitim režimima rada. Uz dobre signale s tržišta i uz podršku operatora sustava, vjetroelektrane mogu pomoći u regulaciji jalove snage, za što već postoji primjer u Španjolskoj. Ako vjetroelektrane rade na način da „pomažu“ sustavu (u induktivnom ili kapacitivnom načinu rada) za to su i cjenovno nagrađene, dok su penalizirane ako „štete“ stabilnosti sustava.

Vjetroelektrane, dakle, treba tretirati kao elektrane s ponešto drugačijim svojstvima od klasičnih elektrana i prilagoditi sadašnje prakse i procedure kako bi se one što bolje integrirale u sustav na nediskriminatoran način. Takve prilagodbe ne bi pridonijele samo boljoj integraciji vjetroelektrana u EES, nego i doprinijele kvaliteti i stabilnosti cjelokupnog EES-a.


Vjetroelektrane i prijenosna mreža

Vjetroelektrane su često smještene u područjima udaljenima od potrošača i prijenosne mreže. Jasno je i logično da se prijenosni vodovi nisu smještali i gradili na područjima gdje je jako vjetrovito i gdje bi moglo doći do rušenja vodova i stupova dalekovoda. Zato priključak vjetroelektrana ponekad uzrokuje i povećane troškove priključka na elektroenergetski sustav. To je također pitanje ekonomije, jer je teoretski i tehnički moguće priključiti vjetroelektranu na bilo kojoj lokaciji, međutim onda je potrebno ispitati isplativost takve investicije.

Dosadašnji način planiranja i gradnje prijenosne mreže nije vodio računa o takvim izvorima energije, koji nisu koncentrirani na pojedinim lokacijama, već su relativno raspršeni tijekom teritorija. Operator sustava trebao bi u donošenju budućih planova gradnje svakako voditi računa o sve većem interesu za izgradnju vjetroelektrana i u dogovoru sa stručnim predstavnicima investitora u vjetroelektrane razmotriti opcije razvoja mreže kako bi se i vjetroelektrane mogle ravnopravno i nediskriminacijski priključivati na EES.


Ekonomija vjetroelektrana

Pojam ekonomije vjetroelektrana već je nekoliko puta spomenut u prethodnim točkama, posebice vezano za nizak faktor opterećenja i troškove priključenja. Ukupno gledano, vjetroelektrane su kapitalno intenzivni projekti i upravo je investicija ta koja predstavlja ključnu komponentu ekonomije vjetroelektrana.

Najveći udio investicije pritom zauzima vjetroagregat i to uobičajeno oko 75-80% za kopnene (eng. onshore) vjetroelektrane. Visoki troškovi vjetroagregata prije ekonomske krize bili su uzrokovani najviše tzv. tržištem proizvođača, gdje su proizvođači bili ti koji su birali projekte i držali razinu cijene. Ekonomska kriza i smanjenje cijena ključnih sirovina dovela je i do laganog preokreta na tržištu za neke od proizvođača, te su sada kupci u puno boljoj poziciji za osiguravanje povoljnijih cijena (8).

Investicija u vjetroelektrane tipično iznosi od 1.200 do 1.500 €/kW, ovisno o karakteristikama lokacije i korištenom vjetroagregatu.  Tipična struktura investicije u vjetroelektranu u Europi prikazana je na slici 2.

Slika 2 – Stuktura investicije u vjetroelektranu (9)

Kada se investiciji dodaju troškovi rada, održavanja, administracije, osiguranja itd. potrebni za rad vjetroelektrane dobivaju se ukupni troškovi proizvodnje električne energije iz vjetroelektrane. Slika 3 prikazuje cijenu proizvodnje električne energije iz vjetroelektrane kao funkciju investicije i kvalitete vjetropotencijala. Vidljivo je da je za lokacije s prosječnih 2.200h sati rada na punoj snazi i uz investiciju od 1.400 €/kW ta cijena 6-7 c€/kWh, odnosno 0,43-0,51 kn/kWh.

 

Slika 3 – Cijena proizvodnje električne energije iz vjetroelektrane ovisno o investiciji i vjetropotencijalu (9)

U Hrvatskoj je poticajna tarifa za vjetroelektrane za 2010. iznosila 0,7210 kn/kWh (10)], što i objašnjava velik interes investitora za izgradnju vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Usporedba proizvodne cijene iz vjetroelektrana i termoelektrana dana je na slici 4, gdje je vidljivo da s uključivanjem troškova emisije stakleničkih plinova, vjetroelektrane dolaze vrlo blizu proizvodne cijene takvih elektrana.

Slika 4 – Usporedba proizvodne cijele električne energije (9)

Vidljivo je da su vjetroelektrane profitabilna tehnologija, koja bi uskoro mogla postati konkurentna ostalim tehnologijama proizvodnje električne energije.


Vjetroelektrane u službi razvoja

Ekonomija vjetroelektrana ne odnosi se samo na isplativost projekata vjetroelektrana, već i na utjecaj vjetroelektrana na razvoj gospodarstva.

U 2009. i 2010. godini u Europi je instalirano više vjetroelektrana nego bilo kojeg drugog izvora električne energije. Na drugom mjestu su bile plinske elektrane (9).

U EU-15 ukupni broj zaposlenika zaposlenih direktno na poslovima vezanima za vjetroelektrane bio je preko 100.000, od čega je skoro 60% bilo zaposleno u proizvodnji vjetroagregata ili pripadajućih komponenti (11). Ipak, 40% zaposlenika radi na ostalim poslovima, kao što su planiranje i razvoj projekata, financijske usluge, održavanje objekata, konzultantske usluge, istraživanje i razvoj itd. Većina tih poslova zahtijeva visokoobrazovane kadrove. Kada se govori o zapošljavanju često se misli na poslove u proizvodnji i uglavnom na zapošljavanje niskoobrazovanih kadrova. Istovremeno, kapacitet visokoobrazovanih kadrova često nije u potpunosti iskorišten, što dovodi do poznatog fenomena „odljeva mozgova“. Primjerice, samo na dva fakulteta – Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku u posljednjih nekoliko godina oko 50 diplomanata na „energetskim“ smjerovima diplomiralo je na temi vezanoj za vjetroelektrane. Kada bi se tome pribrojali studenti ostalih tehničkih fakulteta u Hrvatskoj, uključujući i ne-energetske smjerove, te društvene fakultete, primijetili bismo veliki interes mladih visokoobrazovanih ljudi za vjetroelektrane i obnovljive izvore energije. Takvi se kadrovi često zapošljavaju na potpuno drugačijim pozicijama, jer u Hrvatskoj naprosto nema dovoljno kvalitetnih radnih mjesta na području vjetroelektrana. Najsposobniji kadrovi željni izazova često odlaze u inozemstvo što nastaviti studij, što zaposliti se u nekom od inozemnih poduzeća, što predstavlja direktan odljev i pameti, ali i novca koji je uložen u njihovo školovanje. Zato je krajnje vrijeme da kada se govori o zapošljavanju kadrova na području vjetroelektrana, ali i energetike općenito, da se ne zanemaruju poslovi visokoobrazovanih kadrova , koji su upravo ti koji bi trebali doprinijeti napretku i uvesti svježinu i novi način razmišljanja. Novi, visokoobrazovani mladi kadrovi su ti koji će u budućnosti raditi u potpuno novom okruženju, s povećanim zahtjevima na zaštitu okoliša, s povećanim cijenama energenata i s povećanom konkurencijom. Svakako ih treba obrazovati na način da razumiju sadašnje prakse i tradicionalan način razmišljanja, ali im također dati prostora za samostalno kritičko promišljanje i inovacije, što u smislu novih proizvoda, što u smislu promjene načina razmišljanja i ustaljenih praksi.

Jasno je da je proizvodnja motor razvoja ekonomije i da bez proizvodnje teško može doći do napretka. To je pogotovo važno za vjetroelektrane i obnovljive izvore energije općenito jer se oni financiraju iz naknade za obnovljive izvore koju plaćaju svi potrošači električne energije u Hrvatskoj. Zato je potpuno opravdano pitanje – zašto bi hrvatski potrošači poticali inozemnu tehnologiju i inozemnu proizvodnju? Slična situacija bila je prisutna u Portugalu prije nekoliko godina. Tehnologija se uglavnom uvozila, a domaći zaposlenici bili su uglavnom zaposleni na poslovima razvoja projekata, financiranja itd. Sada u Portugalu samo njemački Enercon ima šest tvornica vjetroagregata. U prosincu 2009. u Portugalu je bilo 3.535 MW vjetroelektrana s još oko 300 MW u razvoju (12). Za usporedbu, ukupna instalirana snaga svih elektrana u Portugalu bila je oko 14 GW (13), što znači da je vjetar zauzimao udio od oko 25% instalirane snage. Portugal je izgradnju vjetroelektrana uvjetovao suradnjom s domaćim proizvođačima opreme i domaćim poduzećima, te otvaranjem tvornica u Portugalu. Sličan model mogao bi se primijeniti u Hrvatskoj, koja bi mogla postati regionalno središte industrije vjetroelektrana. U okolici Hrvatske, pogotovo u Bosni i Hercegovini i Srbiji postoji vrlo veliki interes za izgradnju vjetroelektrana. Hrvatska bi mogla kapitalizirati svoj geografski položaj i jadranske luke i postati „vrata“ ovog dijela Europe i lider u proizvodnji i transportu vjetroagregata i pripadajuće opreme. Također, ne treba zanemariti i izvoz usluga (know-how) u različitim aspektima planiranja, procjene vjetropotencijala i izgradnje vjetroelektrana, koje bi mogli obavljati instituti, fakulteti, financijske institucije i poduzeća, ali i Hrvatska elektroprivreda.

Vjetroelektrane su u Hrvatskoj otvorila mnoga nova pitanja i potaknula cijeli niz aktivnosti različitih sudionika gospodarstva. Jedno od takvih pitanja je i pitanje privatnih investicija u energetici. Dosad je elektrane gradila samo Hrvatska elektroprivreda, eventualno u suradnji s nekim europskim partnerom (npr. RWE u Plominu 2). Sada se pojavljuju privatni investitori koji žele graditi vjetroelektrane i priključiti ih na EES. Takva je situacija pokrenula svu silu pitanja, od toga kako će HEP-Operator prijenosnog sustava priključiti svu tu količinu vjetroelektrana, preko kriterija priključenja (kako razlučiti „ozbiljne“ od „neozbiljnih“ investitora), izgradnje (tko je vlasnik transformatorske stanice, tko što održava), pa sve do pitanja o prioritetu i učinkovitosti rada (jeftina energija iz hidroelektrana ili energija iz vjetroelektrana koja prima poticaje, pomoćne usluge?). Činjenica je da su ta sva pitanja pokrenule vjetroelektrane, a mogla ih je potaknuti i bilo koja druga tehnologija. Primjerice, što bi se dogodilo da privatni investitor želi graditi visokoučinkovitu kogeneracijsku plinsku elektranu, čija proizvodnja se također potiče? Vjetroelektrane kao tehnologiju ne treba odbacivati zbog takvih pitanja, jer bi se ona pojavila uvođenjem bilo kakve druge tehnologije koja bi se financirala iz privatnog kapitala.

Prema Registru obnovljivih izvora energije i kogeneracije (dosad prijavljeno preko 5.000MW projekata vjetroelektrana), planirane vjetroelektrane uglavnom su smještene na jugu Hrvatske, jer je tamo prisutan vrlo dobar vjetropotencijal. Dosta lokacija nalazi se u dalmatinskom zaleđu, na demografski opustošenim i gospodarski nerazvijenim prostorima. Vjetroelektrane bi svakako oživile lokalno gospodarstvo, što tijekom izgradnje objekata, što kasnijim održavanjem, dobivanjem poticaja (0,01kn/kWh) i razvojem energetske infrastrukture.

Često se govori o utjecaju vjetroelektrana na okoliš – kako na ptice i šišmiše, tako i na ljude zbog utjecaja buke, zasjenjenja ili utjecaja na krajobraz. Sva su ta pitanja rješiva dobrim odabirom lokacije vjetroelektrane. Velika količina projekata vjetroelektrana u Hrvatskoj pokrenula je i čitav niz istražnih radova na dosad neistraživanim područjima, čime saznajemo sve više o flori i fauni, pticama i šišmišima u južnoj Hrvatskoj. Iako su ekolozi tek djelomično skloni vjetroelektranama, valja priznati su im velika količina podataka i istraživanja zbog vjetroelektrana donijele važna saznanja o flori i fauni južne Hrvatske.

Vjetroelektrane su potaknule i novi način razmišljanja o financiranju energetskih projekata. Tradicionalan način financiranja podrazumijevao je da se Hrvatska elektroprivreda zaduži na domaćem ili međunarodnom tržištu iz raznih izvora, te na taj način financira sve projekte u izgradnji. Vjetroelektrane se uglavnom financiraju putem projektnog financiranja, koje ne opterećuje bilancu društva majke, već se oslanja na buduće prihode koje će generirati vjetroelektrana. Na taj način filtriraju se projekti i financiraju se samo kvalitetni isplativi projekti, pod strogom kontrolom financijskih institucija. Osim toga, vjetroelektrane i ostale elektrane na obnovljive izvore energije idealni su kandidati za financiranje iz europskih fondova, što je također relativno nova metoda u hrvatskoj energetici.

Konačno, vjetroelektrane i obnovljivi izvori energije zaslužni su i za podizanje interesa javnosti za energetiku. Ne prođe tjedan da se bilo u novinama, bilo na televizijskim ili radijskim emisijama ne govori o obnovljivim izvorima energije. Nažalost, to je dovelo i do mnogih dezinformacija o energetici, ali upravo zato je potrebno pojačati napore i pokrenuti inicijativu o informiranju javnosti o energetici. Energetika je multidisciplinarna djelatnost, ne samo inženjerska i zato je potrebno početi sustavno oblikovati javno mišljenje o obnovljivim izvorima energije, ali i energetici općenito kako bi se smanjila količina dezinformacija i otpor stanovništva kod pokretanja investicija u energetici.


Zaključak

Namjera ovog izlaganja bila je na jednom mjestu sažeti ključne prednosti i probleme vezane za vjetroelektrane, te pokušati dati afirmativan pogled na tu tehnologiju. Razumljivo je da se ne očekuje da će vjetroelektrane riješiti sve energetske probleme u Hrvatskoj. Međutim, vjetroelektrane svakako predstavljaju zanimljiv energetski izvor, kojeg treba iskoristiti na najučinkovitiji mogući način. Kao i svaka tehnologija, i vjetroelektrane imaju svoje specifičnosti. Ipak, to nije razlog da ih se zanemaruje, podcjenjuje i diskriminira, jer je kWh električne energije proizveden u vjetroelektrani jednak kWh proizvedenom u bilo kojoj drugoj elektrani. Uvođenje vjetroelektrana u hrvatski EES neminovno će dovesti do promjena u dosadašnjem načinu razmišljanja i procedurama rada. Dovest će i do razvoja nove regulative koja će pratiti uvođenje vjetroelektrana, ali i drugih obnovljivih izvora u većoj mjeri. Također, uredit će praksu priključivanja i rada elektrana izgrađenih pomoću privatnog kapitala, koji će ulaskom Hrvatske u EU i povećanjem cijene električne energije zasigurno zakucati na vrata. Zato su hrvatskoj potrebni stručnjaci – motivirani visokoobrazovani kadrovi koji će razumjeti sadašnje prakse, ali i uvesti novi način razmišljanja u svijetu koji će se neminovno promijeniti. Sve veći zahtjevi za zaštitom okoliša, rastuće cijene goriva i konkurencija dovest će do posve različitih zahtjeva i problema od onih s kojim se susrećemo danas. Zato je potrebno stvoriti naviku redovite komunikacije među stručnjacima različitih područja – od inženjera raznih struka, do ekonomista, ekologa, stručnjaka iz društvenih znanosti, pa i političara unutar zemlje, ali i u inozemstvu. Komunikacija i usvajanje novih znanja i novih praksi smanjit će pogreške i dati odgovore na pitanja za koja je negdje već sigurno pronađeno rješenje (ne trebamo izmišljati „toplu vodu“, već primijeniti postojeća rješenja). Također, potrebno je stvoriti klimu poticanja inovacija i slušanja drugih ljudi i drugačijih rješenja, jer je samo na taj način moguće kvalitetno i učinkovito potaknuti energetiku, ali i gospodarstvo povezano uz nju.


Reference

1. HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. Radionica o predviđanju proizvodnje iz vjetroelektrana. Zagreb : an., 2009.

2. Milligan, Michael i et.al. Wind Power Myths Debunked. IEEE Power & Energy Magazine. 2009, Svez. 7, 6.

3. European Wind Energy Association. Large Scale Integration of Wind Energy in the European Power Supply - analysis, issues and recommendations - Executive summary. 2005.

4. Wan, Yih-Huei. Wind Power Plant Behaviors: Analyses of Long-Term Wind Power Data.  2004.

5. American Wind Energy Association. Integration of Variable Energy Resources - Comments of the American Wind Energy Association to USA Federal Energy Regulator Commission. 2010.

6. European Wind Energy Association. Wind Energy Factsheets - Climate. 2010.

7. Samardžić, Željko. Isukstva iz rada vjetroelektrane Trtar-Krtolin. Zagreb : Seminar: Vjetroelektrane od ideje do realizacije, EDZ, 2010.

8. Beck, Seth i Haarmeyer, David. The Upside in the Downturn: Realigning the Wind Industry. Renewable Energy World. March/April, 2009, Svez. 12, 2.

9. European Wind Energy Association. Economics of Wind Energy. 2009.

10. Hrvatski operator tržišta energije. Sustav poticanja - OIE postrojenja instalirane snage > 1 MW. 2009.

11. European Wind Energy Association. Wind at Work. 2009.

12. Wikipedia. Wind Power in Portugal. 2010.

13. Eurostat. 2009.

14. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije. 2009.

Tags:     vjetroelektrane      zašto graditi vjetroelektrane      CIGRE      vjetar      energija vjetra
Index članka
Zašto graditi vjetroelektrane u Hrvatskoj?
Vjetroelektrana kao varijabilni izvor energije
Što kad nema vjetra?
Vjetroelektrane i emisije
Vjetroelektrane i spremnici energije
Vjetroelektrane i promjena načina planiranja EES-a
Vjetroelektrane i prijenosna mreža
Ekonomija vjetroelektrana
Vjetroelektrane u službi razvoja
Zaključak
Reference
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?