Nedavno je u Zagrebu održana radionica pod naslovom "Koje mogućnosti Hrvatskoj pružaju obnovljivi izvori energije?". Organizator radionice bio je EUFORES (Europski forum za obnovljive izvore energije) u suradnji s Hrvatskim saborom. Prisutni su bili predstavnici sabora, predstavnici Euopske komisije, EREC-a (Europsko vijeće za obnovljive izvore energije), EUFORES-a, kao i predstavnici instituta i udruga koje se bave obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj. U uvodnom dijelu programa svoja izlaganja su imali predstavnici sabora na temu "Energetski planovi Hrvatske: Perspektiva Hrvatskog sabora", Marie Donnelly, upraviteljica za obnovljivu energiju, istraživanja, inovacije i energetsku učinkovitost Opće uprave za energiju Europske komisije na temu "Politike Europske unije vezane uz obnovljivu energiju - hoćemo li dostići ciljeve strategije Energija 2020?", te EIHP i Ministarstvo gospodarstva na temu "Aktualne i planirane politike vezane uz obnovljivu energiju u Hrvatskoj".

Mediji su se u zadnje vrijeme raspisali o vjetroelektranama - čak su došle i na naslovnice dnevnih novina. A razlog tome su protivljenje lokalne zajednice tijekom izrade studije utjecaja na okoliš za VE Fužine, kao i vijest da Uskok istražuje, kako su to mediji nazvali "kralja hrvatskog vjetra", Antu Čurkovića koji je kroz razna partnerstva i tvrtke u vlasništvu njegove obitelji izgradio ili gradi 5 vjetroelektrana.

Kada su vjetroelektrane prije nekih 30 godina započele svoj ozbiljan razvoj malo tko ih je doživljavao ozbiljnim pretendentima na poziciju najvećeg izvora električne energije u budućnosti. Dapače, većina ih je doživljavala kao eksperiment nekolicine entuzijasta koji nikada neće postići značajniji uspjeh uslijed dostupnosti drugih izvora energije. Smatrali su ih nedovoljno efikasnim, neupravljivim, premalim, preskupim, itd.

Život ljudi je nemoguć bez tri stvari: hrane koju jedemo, vode koju pijemo i zraka koji dišemo. Iz toga crpimo energiju za svoje svakodnevne aktivnosti. No, današnji moderan život je također nemoguć i bez dodatnih izvora energije koje trošimo i koristimo – posebno u obliku električne energije, ali i u obliku toplinske energije i direktne upotrebe fosilnih goriva za pokretanje u prometu. Električna energija je pri tome u zadnjih 100 godina odigrala najveću ulogu u tehničkim dostignućima koja danas na početku 21. stoljeća uzimamo zdravo za gotovo.

Ovaj tjedan se u Kopenhagenu dešavalo najbitnije godišnje okupljanje svih onih koji se bave energijom vjetra – EWEA2012 event, prije poznat kao European wind energy conference (EWEC). To je zasigurno najmasovnije, najstručnije i najrelevantnije okupljanje na području Europe za sve sudionike tržišta energije vjetra – drugim riječima rečeno, ukoliko se bavite vjetroelektranama, ovo je konferencija koja se mora posjetiti. Možda ne svake godine, ali svakako barem jednom u dvije do tri godine. Jer samo tu se istovremeno i na jednom mjestu u sklopu izložbe mogu vidjeti svi proizvodi i rješenja koja industrija može ponuditi, upoznati i družiti se sa najboljim svjetskim stručnjacima i konzultantima.

Svako malo u Hrvatskoj se pojavljuju razni strani investitori tražeći gotove projekte vjetroelektrana spremne za gradnju, a koji se uz to i prodaju. Pri tome naiđu na jako veliki broj projekata (prema registru projekata i izdanim Prethodnim energetskim odobrenjima Ministarstva gospodarstva) u raznim fazama razvoja, i isto tako sa vrlo šarolikom kvalitetom pripremljenost dokumentacije. Većina takvih projekata je pri tome na prodaju, a investitori se moraju pripremiti na ozbiljan slučaj glavobolje, jer će prilikom sastanaka s vlasnicima i navodnim vlasnicima i posrednicima takvih projekata čuti i doživjeti svašta.