Otkuda ideja da je posao s vjetroelektranama lagani put prema velikoj zaradi? |
![]() |
Autor Edo Jerkić |
Petak, 23 Ožujak 2012 00:00 |
Svako malo u Hrvatskoj se pojavljuju razni strani investitori tražeći gotove projekte vjetroelektrana spremne za gradnju, a koji se uz to i prodaju. Pri tome naiđu na jako veliki broj projekata (prema registru projekata i izdanim Prethodnim energetskim odobrenjima Ministarstva gospodarstva) u raznim fazama razvoja, i isto tako sa vrlo šarolikom kvalitetom pripremljenost dokumentacije. Većina takvih projekata je pri tome na prodaju, a investitori se moraju pripremiti na ozbiljan slučaj glavobolje, jer će prilikom sastanaka s vlasnicima i navodnim vlasnicima i posrednicima takvih projekata čuti i doživjeti svašta.
To je teorija. I prilično je jednostavna i vjerojatno svakom zdravo razumski jasna. Ili nije? Jer naime, svako malo u Hrvatskoj se pojavljuju razni strani investitori koji šalju svoje posrednike, koji se onda sretnu s nekim drugim posrednicima koji im onda pronalaze developere zainteresirane za prodaju svojih projekata - i naravno svi oni očekuju nekakav postotak od tih projekata. Vrlo često pri tome nemaju ideju koliku proviziju uopće mogu tražiti, a da ne ugroze financijsku sliku projekta. Isto tako vrlo često ne znaju ni osnove funkcioniranja razvoja i izgradnje vjetroelektrana, pa ni tokove novca i rizike razvoja takvih projekata. Promatrajući taj živopisan koloplet posrednika, investitora i developera ponekad se zapitam koliko bi tržište bilo veće i brže funkcioniralo da su kontakti izravni, a situacija jasno i iskreno određena od samog početka kao u drugom odlomku ovoga teksta. Isto tako se ponekad zapitam koliko uludo utrošenog vremena se potroši na takvim sastancima. A ne mogu se i ne zapitati koliko potencijalno dobrih poslova i propalih megavata se izgubilo u cijelom tom nizu mogućih šumova u komunikaciji. Posebna priča su i vrlo često nerealna očekivanja - pa da demistificiramo nekoliko detalja. U Hrvatskoj će se u sljedećih 8 do 10 godina pojaviti ukupno nekih 20-tak do maksimalno 30 projekata vjetroelektrana - a i to je možda preoptimistično. Od toga ih je 8 već izgrađeno, a vjerojatno ih još toliko ima čistu situaciju što se tiče financiranja i u visokoj su fazi razvoja. Znači, možda će nekih 5, pa do maksimalno 15 projekata doživjeti sudbinu prodaje (ne zaboravite - u registru OIEKP ima preko 100 projekata s važećim PEO). Pri tome će investitori itekako biti svjesni činjenice da postoji veliki fond projekata iz kojeg mogu birati svoje favorite, te da mogu postavljati neke svoje uvjete - čisto zbog odnosa ponude, potražnje i mogućnosti realizacije. Mogućnost realizacije će pri tome biti ključna - jer nitko neće srljati grlom u jagode i odmah isplaćivati velike provizije i cifre prilikom kupnje projekta dok se ne dokaže mogućnost izvedbe istoga. Tako da je vrlo vjerojatno da će svaki ugovor o prodaji projekta biti na neki način uvjetovan ishođenjem svih dozvola, a isto tako će biti uvjetovane i provizije i sve druge popratne pojave. Povrh svega, s obzirom da je tržište vjetroelektrana regulirano na način da investitorima u slučaju uspješne izgradnje omogućuje razuman povrat uloženog kapitala, ali nikako ne i ekstra profite, varaju se svi oni koji misle da projekti u sebi sadrže velike količine novaca koji samo čekaju da ih netko dobrom preporukom pokupi. Kada se sve to upari sa već famoznom birokracijom kroz koju prolaze svi koji razvijaju vjetroelektrane u Hrvatskoj, postaje jasno zašto je tržište tako sporo, a većina developera frustrirana. Ukratko rečeno, ukoliko ima onih koji smatraju da će se "baciti u biznis" i posredovati kod izgradnje nekih vjetroelektrana, te pri tome zgrnuti veću količinu novaca - šanse su vam male. Sljedeća kolumna će vjerojatno biti u puno vedrijem i optimističnijem tonu, jer će biti posvećena Europskoj konferenciji o energiji vjetra (EWEA2012) koju organizira Europsko udruženje energije vjetra, a održava se od 16. do 19. travnja u Kopenhagenu. |
Zadnje vijesti