Kina već sada kasni tri godine sa svojim planom da postane najveće svjetsko tržište priobalnih vjetroelektrana, što je veliki udarac za tu cijelu industriju vrijednu više od 15 milijardi dolara.

Kina je 2011. godine postavila ambiciozan plan od 5.000 MW priobalnih vjetroelektrana u iduće četiri godine, što definitivno neće biti postignuto pošto sada, godinu dana prije roka imaju instalirano manje od 10% toga cilja. Ispada da je Kina "puno opreznija" u priobalnom vjetru nego što je bila sa solarom i kopnenim vjetrom zato što je "rizičniji i skuplji". Od razvijenih tržišta jedino SAD još više kasni sa razvojem tog tržišta.

Najviše za izgubiti u cijeloj priči imaju Njemački Siemens i Kineski Sinovel i Xinjiang pošto se radi o glavnim isporučiteljima za priobalne vjetroelektrane u Kini. Krajem prošle godine je u Kini bilo 429 MW priobalnih vjetroelektrana, a iduće godine se očekuje instalacija oko 500 MW, te možda 1.000 MW 2016. Ta brojka je minimalna s obzirom da Kina ima 77 GW kopnenih vjetroelektrana, te će ove godine instalirati oko 18 GW.

Jedan od razloga usporenog rasta priobalnih vjetroelektrana u Kini su problemi sa priključkom na elektroenergetsku mrežu pošto je čak 12% kopnenih vjetroagregata bez priključka, a 11% je na mahove radilo sa manjom snagom zbog preopterećenosti mreže. Priobalne vjetroelektrane također spadaju među najskuplje obnovljive izvore energije u pogledu velikih sustava, a Kina je postavila otkupnu cijenu iz njih koja je najmanja za sve države koje potiču tu industriju. Radi se o 89 eura po MWh za dubine mora do pet metara i 101 euro za dublje vode, dok je recimo u Japanu poticajna cijena 255 eura, a u Velikoj Britaniji 150 eura, te 124 eura u Njemačkoj. Procjenjuje se da je povrat investicija za projekte u Kini na 8,2 do 10,3%. Troškovi bi se mogli smanjiti razvojem vjetroagregata veće snage i pouzdanosti.

Izvor: www.bloomberg.com