Broj država sa ciljevima za razvoj obnovljivih izvora energije je postao više nego duplo veći između 2005. i 2011. godine. To je jasan znak da su političari uvidjeli važnost razvoja čistih energija, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova, stvaranje poslova, razvoj ruralnih područja i veću nezavisnot i sigurnost opskrbe električne energije.

Prošle godine je u vjetroelektrane u Europi uloženo 12,6 milijardi eura, ali budućnost razvoja je trenutačno upitna pošto se zbog krize ipak očekuje usporeni rast jer neke države smanjuju investiranje i poticaje za OIE. U Velikoj Britaniji se radi na preustroju tržišta električnom energijom, ali ono trenutačno nema definirane neke potrebne detalje bez kojih bi cijelo tržište moglo imati negativnu perspektivu na buduće investicije.

Inovativna financijska rješenja i realistične dugoročne feed-in-tarife zajedno sa poticajnim zakonskim okvirom su kritične za održanje investicija u sektoru. U EU je cilj postići 20% energije iz izvora koji ne koriste fosilna goriva do 2020. Kako bi se to postiglo potrebno je da vlade daju kompetitivne i dugoročne financijske poticaje za razvoj obnovljivih izvora kako bi investitori stekli povjerenje u dugoročne investicije.

Osiguravatelji imaju  ključnu ulogu u pružanju sigurnosti za investiranje u sektoru kako bi se smanjili postojeći i budući rizici povezani sa energijom vjetra i drugim tehnologijama obnovljivih, tako da proizvođači i developeri mogu razvijati iduću generaciju tehnologija. Smanjivanjem rizika omogućuje se investiranje u obnovljive tehnologije, pri čemu su ključni dio kopnene i priobalne vjetroelektrane. Nikada nije bilo jasnije da se moraju riješiti neki bitni problemi i barijere prije nego što OIE postanu u potpunosti dostupni i rašireni. To se može postići ali samo ako svi surađuju: proizvođači, developeri, vlade, investitori i osiguravatelji – pri čemu svatko ima svoju ulogu.

Ovaj članak je napisao Mark Potter iz osiguravajućeg društva RSA, a prenijela ga je EWEA.

Izvor: http://blog.ewea.org